Krvnik

Ivana Tolj

U sklopu programa splitske kinoteke Zlatna vrata, “Odabrao umjesto Đele Hadžiselimovića” na red je došao i odabir novinara, književnika, publicisat, autora drama i scenarija, gitarista i humorista Ivice Ivaniševiaća. Zanimljivo je svakako da je upravo Ivica odgovoran za simpatičan naziv kinotekinog programa, u kojem je i sam dobio priliku odabrati film za publiku.

Nakon Predraga Lucića, Mladena Badovinca i Lane Barić, na red je stigao i “kum” programa, Ivica Ivanišević, koji je svoj odabir najavio kao španjolsku crnu komediju nastalu za vrijeme Francova režima. Kako je program “Odabrao umjesto Đele Hadžiselimovića” tajanstvenog karaktera, naziv filma se nije zna do prije samog početka programa, a ono što smo saznali jest da se radilo o filmu koji je 1963. godine osvojio nagradu FIPRESCI na venecijnskom filmskom festivalu.

Ivica Ivanišević

Ivana Tolj

Film koji sam odabrao za vas zove se “Krvnik”, a njegov redatelj je Luis Garcia Berlanga. Ja sam taj film prvi put gledao prije nekih 7,8 godina u istoj ovoj dvorani, koja je bila popunjena do posljednjeg mjesta. Ponovno sam taj film gledao prije nekoliko godina u ovoj istoj dvorani, a taj put se gledalište moglo smjestiti u jednog Smarta. Kada sam gledao taj film nisam imao pojma o Berlangi. Zahvaljujući napretku tehnologiju i mogućnosti googlanja saznao sam da je Berlanga jedan od najvažnijih španjolskih režisera 20. stoljeća. U eri dok je još Franco bio na vlasti, Berlanga i Juan Antonio Bardem bila su dva najznačajnija imena u kontekstu filmske režije. 

Berlanga se uvijek bavio komedijom i uvijek je radio filmove s tendencijom da nasmije ljude. E sad, raditi humoristične filmove u totalitarnim režimima bilo je pomalo nezgodno, jer kako znamo, totalitarni režimi baš i ne ljube komediju. Berlanga je imao i dosta kompliciran životopis. Naime, njegov otac je bio republikanski političar, bio je član parlamenta i bio je osuđen na smrt. Da  njegov otac ne bi imao posla s krvnikom, Berlanga se upisao u dragovoljce koji su ratovali na istočnom frontu. Ne znam što mu se s ocem dogodilo, no Berlanga je uspješno sačuvao živu glavu, vratio se doma i upisao filmsku akademiju. Već kao mlad autor dobio je neke ugledne nagrade,u veneciji, Berlinu, Cannesu, Montrealu…

Ovaj film je 1963. godine prikazan na filmskom festivalu u Veneciji. Tu su krenuli problemi jer je španjolski amabasador u Italiji tvrdio da je film komunistička propaganda, no film je ipak je film prikazan i nagrađen. Nakon festivala, jedan anarhistički list napisao je da je taj film apologija frankizma, što je potpuna glupost, ali ta glupost je svakako pomogla Berlangi da stigne doma i da ga ne strpaju u zatvor. 

Berlanga

Ivana Tolj

Film je zanimljiv zbog jedne stvari. Naime, čovjek je uspio napraviti ljutu satiru na račun frankizma, a da nitko od državnika to nije shvatio. To dovoljno govori o svim totalitarnim režimima. Zanimljivo je i da su Berlanga i Franco bili u dosta dobrom odnosu i da je Franco donekle i mazio Berlanga. Jednom prilikom za Berlangu je rekao: ” Berlanga nije komunist, on je gori od komunista. On je naprosto loš Španjolac.”

Ivica Ivanišević tako je splitsku publiku počastio jednim izvrsnim filmom ovog “lošeg Španjolca” ,  a ta ista publika Ivaniševiću i Zlatnim vratima zahvalila se do posljednjeg mjesta popunjenim gledalištem i gromoglasnim pljeskom.

Nastavi čitati

Pin It on Pinterest

Shares
Share This