Zorba the Greek

Ivana Tolj

Splitska Kinoteka Zlatna vrata u svoj program od 25. listopada uvrstila je novu zanimljivu rubriku pod nazivom Odabrao umjesto Đele Hadžiselimovića. Zanimljiv program temeljen je na filmskom odabiru poznatih hrvatskih kulturnjaka, književnika, glazbenika i drugih predstavnika svojih struka otvorio je književnik, redatelj i novinar te jedan od urednika Feral Tribunea  – Predrag Lucić.

Čast otvorenja programa koji je gledalište Zlatnih vrata ispunio do posljednje „renomirane” sjedalice Predrag Lucić je srdačno prihvatio i splitsku publiku počastio filmom o slavljenju života iz 1964. godine – „Grk Zorba”.

Prije projekcije samoga film Predrag Lucić obratio se brojnoj publici te u kratkim crtama pojasnio zašto je baš ovaj film odabrao umjesto Đele Hadžiselimovića.

Film je moje godište, ’64., ali to nije razlog zbog kojeg sam ga odabrao. Nije to ni moj najdraži film. Jednostavno, mislim da je „Grk Zorba” dobar izbor za početak Ne-Đelinog ciklusa jer je film prava bomba puna života.

Jorgos Zorbas uistinu je postojao i stvarna je ličnost. Bio je šljaker i 1915. u potrazi za poslom krenuo je na Svetu Goru gdje je upoznao osobu koja će obilježiti njegov život. Nikos Kazantzakis bio je dvadeset godina mlađi od Zorbasa, a Zorbasa je iznimno cijenio jer mu je dao neprocjenjivo znanje naučivši ga kako da se ne boji smrti i, ono osnovno, kako da se raduje životu.

Nikos Kazantzakis, mnogo godina kasnije odlučio je napisati roman o Jorgosu Zorbasu što je i učinio unatoč bijesu Zorbasova sina. Roman je objavljen ’47. godine s pomalo izmijenjenim detaljima iz Zorbasova života budući da se radnja odvija na Kreti na koju Zorbas u stvarnome životu nikada nije ni kročio.

Da zaključim, na epitafu Nikosa Kazantzakisa piše, a važno je za razumijevanje filma: „Ne nadam se ničemu, ne bojim se ničega, slobodan sam!”

Bitno je napomenuti da je glavnu ulogu u filmu Jorgosa Zorbasa utjelovio glumac Anthony Quinn za kojeg je Predrag Lucić u listu Feral Tribune 16. lipnja 2001. godine napisao:

(…) Jer malo je toga što takvom snagom udara čovjeka u sve po čemu se zove čovjekom, malo je toga što nam tako jasno i lijepo, i surovo u isti mah, govori da se život nastavlja i na ruševinama naših svjetova. I što nas uče da se nesrećama ne kukmače za leđima nego im se smije u lice. Iz tog nauka o smijehu i iz tih otplesanih stopa na pijesku jedne uvale na Kreti, Anthony Quinn je otišao u prah za koji je poželio da se raspe na prostorima njegova djetinjstva. Jer, gdje ćeš većeg i smješnijeg spomenika smiješnom životu od toga da završiš kao prah na potplatama ili bosim stopalima klinaca koji se igraju na prašnjavim ulicama Chihuahue? I gdje ćeš veće pravde od one da je vijest o smrti Anthonyja Quinna u nekim novinama objavljena u rubrici ŽIVOT!

Istu tu radost i smijeh Predrag Lucić svojim je filmskim odabirom uspio probuditi među redovima gledališta splitske Kinoteke Zlatna vrata, a u iščekivanju posljednjeg utorka u mjesecu studenom, ako vam je slučajno promakao Grk Zorba, svakako nadopunite tu rupu u filmskome znanju jer je istina o radosti i životu koju donosi lik smiješnoga i iskrenog Zorbe neprocjenjiva.

Zaključak je vrlo jednostavan, Predrag Lucić je uspješno odabrao umjesto Đele Hadžiselimovića.

 

RelatedPost

Pin It on Pinterest

Shares
Share This